
Danas dok sam jeo neku spansku supu koja je baj d vej bila odvratna (to su one supe sto je uvozio onaj Radulovic iz C Marketa preko cerkine firme), setih se jedne pricice koju sam davno napisao. Setio sam se i zasto sam je bas tad napisao. Postojala je naime u to vreme pop/folk grupa koja se zvala Divlji Kesten i koja me je tad angazovala da im napisem neki tekst za novi album. Nije mi se nesto radilo te zamolih brata da mi za uvece spremi jedan dzoint kako bih po prvi put pokusao da napisem nesto naduvan. Secam se kao da je danas bilo : sedoh, zapalih i poceh.
Zadati tekst naravno tada nisam napisao ali da ne duzim dalje, prenosim sada verno sve sa tog papira u celini na blog.
Kesten :
upsarina = zena od upsarina (zenski pol od imenice “upsarin”)
vitamina = zena od vitamina (severni pol od imenice “vitamin”)
vitajela = zelen nils bor
mirovnina = cini mi se da je ova igra recima postala malo dosadna
katarina = slazem se mirovnino, kako bi bilo da je prekinemo ?
mirovnina = tacka.
Ah, da - mi trebamo veceras da napisemo bajku za decu sa nazivom “Divlji Kesten”
Da pocnemo :
Bio jednom davno jedan mali kesten. Ziveo je danima odbacen od svog stabla i korena, potpuno sam. Sam kao dete koje su silom prilika pritisnuti roditelji morali od sebe kao macka macka kao odbaciti. Jednoga dana taj mali kesten video je puza.
Puz ga upita : “Mali mali kestene, zasto se radnja u prici o tebi odvija brzinom mene tojest puza ? ”
Mali kesten se rasejano promeskolji pa se jos jednom jos rasejanije promeskoji. Htede nesto da mu odgovori. Promisli malo a onda mu nesto rece da to sada i ne bi bas bilo prikladno kazati. Htede se promeskoljiti rasejano ali se namah seti da je isto vec u par navrata ucinio u istoj prici i definitivno odluci da se vise nikada (osim ako neko u nekom tamo zivotu neke tamo price ne odluci da napise nastavak malog kestena), dakle odluci da se nikada vise nece rasejano promeskoljiti.
U tom trenutku sa neba se zacu larma kakva se u ovim krajevima nije cula jos od velike kise pomorandzi koja je obasipajuci ceo reon napravila materijalne stete u iznosu od 100 miliona svajcarskih franaka. Izgleda da je tada zapocela ofanziva na malog kestena. Sa svih strana pojavise se leteci ljudi u maskirnim uniformama, sa oruzijem u zubima i kamenjem u grudima. Iskusno, kao da rade neki cinovnicki posao bacali su se pod krosnje okolnog drveca. Potrpali su svo kestenje u torbe i brzinom u picku lepu materinu svetlosnih godina nasli se u poslasticarnici “Kod Konja”.
Nije proslo ni malo vremena a kod one iste krosnje gde je pocela prica o malom kestenu pojavi se krompir pire. Dosao je jer je hteo nesto jako vazno da pita malog kestena.
Mali kesten je medjutim vec uveliko postao kesten pire.
Oba pirea se verovatno u ovom trenutku nalaze zvakani u ustima nekog coveka na ovoj planeti.
kalvados neke 99-e godine