Kao da je bilo nekad….
Nisam znao da je toliko vremena prošlo. Slučajno pročitam blog Svetozara Cvetkovića i počnem da računam u glavi… Pa jel moguće da godine prolaze tako brzo ? Margite nema već tačno 4, Milana 4+najmanje 4. Svet se menja, život se tumba, uskoro će se pojaviti Sony Playstation 3, bolja grafika, procesori za kompjuter su sve brži, izmislili su univerzalan daljinski koji služi za sve uredjaje, klinci više ne nose vokmen nego ipod, bendovi snimaju ploče na gajbi… Ali opet kad sve saberem i oduzmem… Nije sve u ipod-u, nije ništa u procesoru. Ok, tu su neki novi pametni ljudi, tu je neka dobra muzika, tu je Darkvud Dab, tu je Rambo, tu su Kande Kodže.. Ali kad se sve sabere i oduzme budimo realni, to je estrada. Imali smo taj jedan veliki bend. Svi znamo kako se to završilo - pre nego što je i počelo. Sad kad malo bolje i matorije razmislim : nije bilo lako reći istinu u lice ovom narodu. Oni su je rekli a pritom su dobro svirali.
I ništa, eto tako se neko seti na nekoj godišnjici… Predlažu se ulice Slobodana Miloševića, ulica ispod mene nosi ime “Zvezdarskih jelki” , slave se razni Nikolaji, guslari, popovi, ratnici… A imali smo veliki bend, najveći na prostoru te neke Jugoslavije. I znam da nam zavide jer su razumeli - razumeli su jezik, razumeli su da je to nešto veliko. Mi izgleda nismo skapirali.
EKV - Zabranjujem :
Ovo je noć
Koja kupa se u svetlu,
Na podlozi tamnoj
Blistaju naše oči.
Ovo je noć
Koja miriše na istinu
Kada kažem
Kako sam bio naivan.
Zabranjujem sve one zamke vaše podlosti!
Zabranjujem da dodir zavisti i bolesti bude kraj.
Ovo ne sme biti kraj.
Ovo ne sme biti kraj.
Čuje se zvuk koji podseća na huk iz dubine šuma
Ruši se stablo po stablo, po stablo, po stablo.
Umire zid od plača, umire sam,
Umire beštija.
Zabranjujem sve one zamke vaše podlosti!
Zabranjujem da dodir zavisti i bolesti bude kraj.
Ovo ne sme biti kraj.
Ovo ne sme biti kraj…

